Za susjeda rječnik kaže jednostavno: onaj koji živi u
blizini; komšija.

Kad se radi o zemljama-susjedima postaje malo kompliciranije.
S njima dijelimo govore, povijest, ratove i ljubavi. O njima imamo predodžbe,
pozitivne i negativne. S njima se prvima potučemo, oni nam prvi priskoče u
pomoć kad zatreba. I mi njima. Kako god bilo, s njima smo izgradili najveće
spomenike dobra i zla.

Baš smo zato kao temu našeg jesenskog HUGin-a odabrali SUSJEDE
i krenuli im u pohod. Putovali smo tako u Italiju, Sloveniju, Mađarsku, Srbiju
i Bosnu i Hercegovinu. O Crnoj Gori snimili smo film.

Posebno putovanje bilo je u Krakow i Auschwitz na granice
dobra i zla. Još posebnije u Čakovec k našim nevidljivim susjedima, djeci s
posebnim potrebama. Ono što smo vidjeli, iskusili i naučili na tim putovanjima
ostaje trajna vrijednost za naše živote.

Naročito je velika radost što smo ovaj tjedan podijelili s
našim prijateljima iz Franjevačke klasične gimnazije iz Visokog (BiH). Oni su s
nama putovali, s nama se družili, s nama čitali. Oni s nas počastili svojima
talentima, glazbom, pjesmom, dobrotom.

Došli su kao susjedi da budu suputnici, otišli kao
prijatelji. Jer nas je negdje između stratišta i svetišta koja smo obišli
iznenadila ljubav.

Tjedan smo završili Noći čitanja  u kojoj smo čitali književna djela susjednih
naroda, a započeli je koncertom mješovitog zbora FKG Visoko. U pauzama nas
je veselila vokalna skupina Concordia con amore, a za rastanak se
dogodila radost, pjesma i kako svaki prvi rastanak traži – suze. Od radosti.
Jer ovaj rastanak traži još mnoge sastanke. Veselimo im se.